Manastir

Banja




Prijatelji sajta


Zapadna Srbija



Oglasi




Istorijat manastira

Manastir u Pribojskoj BanjiDo sada nije tačno utvrđeno ko je i kada osnovao manastir sv. Nikole. Postoje posredni podaci da je manastir sa crkvom sv. Nikole dabarskog postojao kao ugledno monaško mesto na samom početku vladavine Nemanjića.
U Studeničkom tipiku (1207-1215) sv. Sava pominje manastir svetog Nikole u Dabru i svetog Georgija u Dabru, takođe tu piše da su u biranju igumana studeničke lavre pored igumana manastira Đurđevi stupovi, sv. Nikole u Toplici, sv. Nikole u Kaznovićima (manastir Končulić) i igumana Bogorodice gradačke učestvovali i igumani manastira sv. Georgija i sv. Nikole u Dabru. Zasada nema nikakvih dokaza da je u pitanju Nemanjina zadužbina, po mišljenju nekih istraživača, ovaj manastir je postojao pre njegove vladavine, tj. pre 1168. godine.
Postavlja se pitanje da li je manastir rušen pre istorijski fiksiranog datuma 1329. godine? U istoriji Raške XIII veka mnogo je događaja koji bi uslovili rušenje i obnavljanje manastira. To su upadi Mongola, Kumana, kao i česte i burne smene na prestolu.
M. Šakota kaže da je prema autoru Tronoškog rodoslova iz XVIII veka Stefan Uroš još pre svoje vladavine imao na celom telu svom neku gubu (kraste), od nje je bio isceljen, kroz san, javljanjem sv. Oca Nikole Mirlikijskog, koji mu naredi da se izmije u Banji koja teče blizu reke Lima u Raškoj, i tako umivši se isceljen je bio i zbog toga je nazvan hrapavi kralj. I kad je u Raškoj kraljevao podiže tamo manastir preveliki kod te banje, blizu izvora, u ime dobročinitelja sv. Oca Nikole, koji i danas vide oni koji tamo dodu, iako je inace zapusteo; i sad bolesnici koji tamo dodu, od te banje zdravlje pocrpe. U toj banji voda kao da je na vatri grejana. Narodna tradicija se podudara sa ovim tekstom.
Sredinom XIX veka A. Giljferding beleži da je srpski kralj Uroš I našao u ovom manastiru izlečenje od svoje bolesti zbog koje je i prozvan hrapavi i da je u znak zahvalnosti podigao pored izvora manastir.
Manastir sv. Nikola leži vrlo visoko na grebenu koji se proteže između Lima i njemu paralelnog Uvca, greben se zove Borje. Desno se vidi drugi greben, Bić ili Bihać, na čijem su se vrhu sačuvale, kako kažu, ruševine stare tvrdave Jagat ... Blizu manastira gotovo uza sam vrh grebena, izvire izvor čiste, tople vode, modre boje, temperature 25R. Kupanje u izvoru, kako su me uvjeravali, vrlo je ljekovito za kožne bolesti, i postojanje manastira je vezano za taj izvor. Giljferding, dalje, pominje i podatak da se u prošlosti ovo mesto zvalo Toplice, a tek kasnije Banja.
Ovo potvrđuje tridesetak godina kasnije Nićifor Dučić.
Po kazivanju Prokopija Bujišića u manastiru se nahodio starinski zapis na mramornoj ploči u fasadi crkvenoj sa imenom ktitora i godinom kada je manastir sazidan, sve do njegove skorašnje obnove. A tada ga je hudi obnovitelj uništio urezavši na toj ploči svoje ime.
U Šematizmu Dabrobosanske episkopije za 1882. godinu piše da je hram sv. Nikole u Banji kod Priboja zadužbina Uroša III Hrapavoga.
Petar Mrkonjić (pseudonim Atanasija Pejatovića 1875-1903, istoričara, etnografa, slikara, profesora pljevaljske gimnazije i školskog nadzornika) u opisu ovog kraja zabeležio je neke legende koje se vezuju za ktitorstvo Uroša I, priča se da je jedanput došao u Banju kod manastira srpski kralj Uroš sa svojim vojnicima koji su bili šugavi te se kupali u Banji. Kad su se vraćali natrag iz Banje, došavši u selo Kratove muke su im se prekratile, otuda selu ime Kratovo. Kad su došli u selo Rutoši, kraste od šuge su im se zarutile, te otud i ime selu Rutoši, a kad su došli u Radoinju tu su sasvim izdravili pa se zaradovaše te otud i selu ime Radoinja. Isti autor pominje nekoliko priča o dva brata Nemanjića i sestri koji su sazidali manastire Mileševu, Banju i Ogrkovlje.
Ova priča ima logike jer se zna da je manastir Mileševu podigao kralj Vladislav, čiji brat jeste bio Uroš I i oni su imali sestru Komninu koja je možda podigla ovde treće pomenuti manastir koji za sada nije identifikovan.